top of page

Uzaludno primljena milost Božja

  • Writer: Stevan Novakovic
    Stevan Novakovic
  • Aug 5
  • 5 min read

“Neka se stoga vaše dobro ne pogrđuje! Jer kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. Jer tko u ovome služi Kristu, ugodan je Bogu i priznat od ljudi. Težimo dakle za mirom i onim što je za međusobnu izgradnju!" Rimljanima 14:16-19


Ako poruka milosti ne proizvodi govor pun milosti, strpljivo ispravljanje i zajedništvo koje izgrađuje, onda protivurečimo duhu nauke koju tvrdimo da branimo.


Otkrivanje pravilne podele


Možda će pomoći nešto ličnog iskustva.


Poverovao sam u Hristovo evanđelje sa dvanaest godina. Moj crkveni život u tim godinama bio je nezavisni baptistički. 


Do današnjeg dana ostajem zahvalan za te rane godine, jer sam tamo prvi put razumeo evanđelje i iskusio podršku zajednice.


Nedugo nakon što sam spašen, susreo sam se sa onim što se često naziva mid-acts dispenzacionalizam. 


Došao sam do literature koja mi je pomogla da formiram moj biblijski temelj. 


Povezao sam se sa vernicima utvrđenim u razumevanju Pisma iz sredine Dela apostolskih, koji su bili strpljivi i blagi dok su mi pomagali da duhovno rastem.


Pravilna podela mi je odmah imala smisla, kako intelektualno, tako i duhovno. 

Već sam bio nezadovoljan usled doktrinarne konfuzike koju sam imao provodeći vreme u baptističkom okruženju. 


Pravilna podela je zadovoljila moju žeđ da razumem Božju reč. 


Donelo je jasnoću jer su mnoge stvari počele da imaju smisla.


Tokom tinejdžerskih i mladalačkih godina nastavio sam da rastem u razumevanju. 


Razvio sam ne samo zahvalnost za ono što sam naučio, nego i snažnu želju da uložim svoj život u deljenje istine Božje reči.


Ipak, moji prvi koraci u tome doneli su i bolne lekcije. Naučio sam da istina pravilne podele nije uvek dobro primljena. 


Vremenom sam se navikao na neprijateljstvo u denominacijskim krugovima i na kraju sam morao da napustim svoju denominaciju zbog gorkog odbacivanja od strane onih sa kojima sam nekada imao zajedništvo.


Kada krugovi milosti postanu bez milosti


Tada je moj dodir sa zajednicom koja veruje u mid-acts dispenzacionalizam počela ozbiljno: biblijske konferencije, posete crkvama u drugim gradovima i državama, prepiska sa braćom i sestrama u Hristu, i sve veća izloženost pokretu kao celini.


Na kraju sam, međutim, bio primoran da priznam stvarnost koja me je prvo razočarala, a kasnije duboko uznemirila. 


Pitanje se oblikovalo u mom razmišljanju i vremenom postalo neka vrsta mantre:


Gde je ovde da milost koja se propoveda?


Denominacionalizam je odavno obeležen sektaškom mržnjom. 


I drugi teološki krugovi na koje sam nailazio umeli su da budu oštro svadljivi kad je u pitanju neslaganje. 


To sam i očekivao iz određenih pravaca.


Ono što me je iznenadilo bilo je otkriće da mnogo toga na šta sam naišao u među braćom i sestrama koji veruju u poruku milosti može biti jednako oštro. U nekim slučajevima činilo se čak i oštrije.


Sukobljavanje ili izgrađivanje?


“Ne zavaravajte se: “Zli razgovori kvare dobre navike.” Probudite se za pravednost i ne grešite jer neki nemaju spoznaju Boga. Govorim to na vašu sramotu." 1. Korinćanima 15:33–34


Da li je pravedno i ispravno da vernici napadaju druge vernike zbog razlika u biblijskom razumevanju?


Da budem jasan: ne tvrdim da zabludu nikada ne treba adresirati. 


Ispravljanje je ponekad neophodno. 


Postoje trenuci kada je sukobljavanje opravdano. Istina je važna. Nauk je važna. Pravilna podela je važna.


Ali ispravljanje nikada ne sme postati izgovor za telesno ponašanje.


Pravo pitanje nije samo: Smem li da se suprotstavim? 


Bolje pitanje glasi: Da li nastojim da izgradim?


Da li je drugi brat ili sestra jednostavno slab u veri i treba mu vreme, strpljenje i pouka?


Gde se oni nalaze na svom putu vere? Da li sam u tu osobu uložio molitvu, trud, pripremu i ličnu brigu? Da li želim da im pomognem da rastu, ili da dokažem da sam ja u pravu?


Čovek koji teži da se sukobljava pita: „Kako da razotkrijem ovu zabludu?" 


Čovek koji teži da izgrađuje drugog pita: „Kako da pomognem ovom bratu ili sestri da uzraste u istini?"


Ta razlika je važna.


Problem nije tehnologija


Bilo bi lako okriviti društvene mreže za oštru i zajedljivu atmosferu koja često vlada u mid-acts krugovima. 


Bio bih oduševljen da je problem tako jednostavan.


Ali nije.


Ova pojava postojala je i pre pedeset godina. Tada nisam još ni video kompjuter. Nisam ni zamislio mobilni telefon, a kamoli ga posedovao. 


Tehnologija nije koren problema.


Problem je bio, i još uvek jeste, karakter.


Glave 6-8 poslanice Rimljanima trebalo bi toliko da prožima članove tela Hristovog da

budemo poznati ne po svadljivosti, nego po svetlosti.


“Sve činite bez mrmljanja i raspravljanja da budete besprekorni i bezazleni sinovi Božji bez prekora usred izobličenog i izopačenog naroda, u kojem svetlite kao svetla u svetu." Filipljanima 2:14–16


Zašto vernici u Hristu tako često izgledaju kao da su usmereni na sukob umesto na izgrađivanje?


Šta je nejasno u Pavlovom uputstvu?


Govoriti istinu u ljubavi


“Nego govoreći istinu u ljubavi, u svemu uzrastimo u njega koji je Glava, to jest Hrista, od koga je sve telo sastavljeno i povezano svakovrsnim zglobom opskrbe prema delotvornosti po meri svakog pojedinog dela, te ostvaruje rast tela za izgradnju samoga sebe u ljubavi. Ovo, dakle, kažem i svedočim u Gospodu: da vi više ne hodite kao što i ostali Pagani hode, u ispraznosti njihove pameti." Efežanima 4:15–17


Ima li išta nejasno ovde? 


Da li je problem zaista u nedostatku razumevanja, ili ipak u odbijanju da svoje ponašanje podvrgnemo nauku koji ispovedamo?


Prečesto ovakvi sukobi brzo skliznu u ubijanje karaktera. Umesto da se pretpostavi da druga osoba može biti iskrena, makar iskreno pogrešna, postalo je uobičajeno dovoditi u pitanje iskrenost te osobe.


“Nikakva loša reč neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra za izgradnju gde je potrebno, da bi poslužila milost onima koji slušaju. I ne žalostite Duha Svetoga Božjega kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja! Neka se ukloni od vas sva gorčina, i gnev, i srdžba, i vika, i hula, zajedno sa svakom zlobom. I budite dobri jedan prema drugom, samilosni! Opraštajte jedan drugome kao što je i Bog vama radi Hrista oprostio!" Efežanima 4:29–32


Pre nego što ispravimo


Znam da neko može reći: “Ne razumeš šta je ta osoba rekla."  Ili: “Ne znaš šta su uradili." 


Razumem te prigovore.


Ali prigovore treba odmeriti prema pavlovskoj istini. 


Način na koji ispoljavamo istinu je važan. 


Način na koji izgrađujemo telo Hristovo je važan. 


Pre nego što ispravimo drugog vernika, možda bi trebalo da sebi postavimo nekoliko pitanja:


Da li sam ovu osobu stvarno razumeo?


Da li sam se molio za nju?


Da li sam uzeo u obzir gde se ona nalazi u svom rastu?


Da li pokušavam da joj pomognem da uzraste ili da je spustim?


Da li će moj govor verovatno ispoljiti milost onome ko sluša?


Da li mi je više stalo do odbrane svojih stavova nego do izgrađivanja tela Hristovog?


Ova pitanja ne slabe naše privrženost istini. 


Ona proveravaju da li se to sprovodi po Duhu ili po telu.


Neprijatna istina


“Ako li se brat tvoj zbog jela ožalostio, više ne hodiš po ljubavi. Ne upropašćuj svojim jelom onoga za koga je Hrist umro. Neka se stoga vaše dobro ne pogrđuje! Jer kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome." Rimljanima 14:15-17


“...pa će zbog tvojega znanja propasti slabi brat za kojega je Hrist umro? I dok tako grešite protiv braće i ranjavate njihovu slabu savest, grešite protiv Hrista." 1. Korinćanima 8:11-12


Znanjem se može nespretno baratati.


Istina se može govoriti bez ljubavi.


Nauka se može braniti na način koji povređuje upravo onu braću za koju je Hrist umro.


To bi trebalo da otrezni svakoga od nas.


Pitanje nije da li je istina važna. Istina je duboko važna. Nauk je važan. Pravilna podela je važna. 


Ali i način na koji se borimo za istinu je važan.


Ako naš govor ranjava braću, ako naše znanje razara umesto da izgrađuje, ako naš način protivureči milosti koju propovedamo, onda nismo dobro odbranili milost.


Mi smo joj protivrečili.


Neka budemo poznati ne samo po preciznosti u nauci, nego i po pravednosti, miru i radosti u Duhu Svetome. Neka se staramo za ono što vodi miru i za ono čime se izgrađujemo jedan drugoga. 


Neka mladi u veri koji traže zajedništvo nađu među vernicima blagodati ne samo pravilno podeljenu istinu, nego i strpljenje, dobrotu, poniznost i govor koji donosi milost onima koji slušaju.


Hal Bekemajer


Comments


bottom of page